4. 3. 2013.

Stereophonics - Grafitti On The Train

Stylus Records
2013

Stereophonics su jedan od bendova koji nepravdom muzičke industrije nisu stekli svetsku slavu, koju zaslužuju. Gitarski pop je muzički pravac ovog benda, zvuče kao Paul Weller, Manic Street Preachers, Go Go Dolls, ako baš niste nikada čuli Stereophonics.



Od 1992. kada su se oformili objavili su sedam albuma, osmi ’Graffiti on the Train’ je izašao 4. marta 2013. Pop muzika kakva zapravo treba da bude, emotivni vokali, električne gitare, odlična ritam sekcija.
Od energičnog uvoda u album pesmom „We Share the Same Sun“ bend nudi izuzetno kvalitetne refrene i harmonije kakvih se ni Paul McCartney nebi postideo. Naslovna numera „Graffiti on the Train“ – ozbiljna balada, u kojoj hrapav vokal Kelly Jones-a dolazi do izražaja. „Indian Summer“ jedan od dva singla izdata pre objavljivanja albuma klasična je Tom Petty pesma kako su je opisali članovi Stereophonics. Da mogu biti i moderni a ipak dosledni svom zvuku dokazali su prvim singlom „In a Moment“. „Violins and Tambourines“ objavljena kao muzički video ali bez singl verzije, pesma sa dva lica: uz mirni i usporeni početak sa violinama u pozadini polako se pretvara u rockačinu koju prati skoro čitav simfonijski orkestar(definitivno vrhunac ovog albuma). Malo klasičnog bluz-a sa „Been Caught Cheating“, dok album zatvara predivna balada „No-one's Perfect“.



Sve pesme je napisao Kelly Jones – pevač i gitarista benda i bio je zadužen za produkciju uz Jim Lowe-a. A zašto je ’Grafitti on the Train’ njihov najbolji i najkompletniji album do sada, zato jer nisu morali da žure zbog pritisaka od strane izdavača. Po prvi put je bend napravio dužu pauzu između dva izdanja, i sam odlučivao o pesmama koje će se naći na albumu.

Нема коментара:

Постави коментар