Xtra Mile Recordings
2013
Peti album Frank
Turner-a ‘Tape Deck Heart’
ne donosi ništa novo u muzici ovog kauntautora. Do sada Turner je bio poznat
kao folk/punk izvođač ali od sada njegova muzika može da se okarakteriše kao
pop/rock. Novi album najviše podseća na muziku benda Soul Asylum iz vremena dok još nisu objavili ’Grave Dancers Union’.
Albumi
Frank Turner-a su uvek bili polovični
sa nekoliko pesama koje odskaču od ostatka materijala. ’Tape Deck Heart’ je
sasvim prosečan album. Prvi singl je bio za punk pesmu „Four Simple Words“ a ako ste se nadali da je i ostatak albuma u tom
maniru - ništa od toga. „Recovery“ koja
otvara disk je i drugi singl, vesela pop/rock pesma. U skoro svim pesmama na ’Tape
Deck Heart’ vokal je stavljen u prvi plan, to možda i ne bi smetalo da Turner
zapravo peva a ne samo izgovara reči pesama. Treba napomenuti i detinjaste
tekstove o bivšim devojkama i žurkama. Totalno bespotrebno korišćenje psovki u
tekstovima samo je umanjilo moje interesovanje za ovaj album.
Na
nekoliko pesama je samo Turner sa akustičnom gitarom, kao Bob Dylan nekada samo
mnogo dosadnije. Druga na albumu „Losing
Days“ je simpatična, baš u Soul Asylum fazonu. Rokerske „Polaroid Picture“ i „Plain Sailing Weather“ su vratile
električnu gitaru ovom albumu.
Stagnacija
u kreativnosti Frank Turnera sigurno neće umanjiti njegovu popularnost u rodnoj
Engleskoj. Za razliku od prošlog albuma ’England Keep My Bones’ na novom
izdanju nema pesama koje se izdvajaju kao potencijalni hitovi.